Utorak, 25 Travanj 2017 17:44

Drama u Rijeci

Napisao/la
Sa medom štedom Sa medom štedom fotografija: Ivan Jakovljević (Foto imago)

Riječki Korzo, pun nasmijanih lica, djece i odraslih, odlična glazba i more trkača. Totalna pozitiva rekli bi. I bili bi u pravu. Oko 16 400 natjecatelja isprepletenih kroz 7 različitih utrka uguralo se u staru riječku jezgru grada i očekivalo svoj trenutak da potrči.

Formalni dio priče
Opisivati utrke na 5km, 10km, štafetne utrke, utrke za osobe s invaliditetom i slabovidne osobe te DM babybonus cup nema previše smisla jer nitko od nas nije na njima bio. Štafetnu utrku je pohodio naš kolega iz Siska Matt Marenić, a osvrt na tu utrku možete pročitati na njegovom blogu. Kroz te utrke je prošao golemi broj natjecatelja a ono o čemu će biti riječi u ovom tekstu su utrke na 21km i 42km.

Rezultati maratona (83 muška i 23 ženska trkača):

MUŠKARCI:
1. Tamás Nagy (Mađarska – Benedek team), 2:38:06
2. Robert Radojković (Hrvatska – AK Maksimir), 2:40:02
3. Matija Grabrovečki (Hrvatska – AK Rudolf Perešin), 2:40:23
65. Zvonko Bielić (Hrvatska – AK Noga), 4:20:53 (U kategoriji M45 došao na cilj 13.)

ŽENE:
1. Bojana Bjeljac (Hrvatska – AK Dinamo Zrinjevac), 2:50:24
2. Marija Vrajić (Hrvatska, Maksimir Zagreb), 3:00:39
3. Mirela Turk (Hrvatska, TK Marathon 95), 3:10:45

Rezultati polumaratona (133 ženska i 250 muških trkača):

ŽENE
1. Ruth Chemisto MATEBO (Kenija, Benedek team), 1:16:26
2. Gladys Jepkurui BIWOTT (Kenija, Benedek team), 1:20:12
3. Tanja Samardžić (Hrvatska, MUP Kutina), 1:27:50
17.  Dušica Trkulja (Hrvatska, AK NoGA), 1:46:05 (U kategoriji Ž35 došla na cilj 5.)
30. Ljiljana Bielić (Hrvatska, AK NoGA), 1:50 (U kategoriji Ž45 došla na cilj 5.)
48. Dajana Melnik (Hrvatska, AK NoGA), 1:59:08 (U Kategoriji ŽS došla na cilj 14.  )

MUŠKARCI
1. Moses Kipruto KIBIRE (Kenija, Benedek Team), 1:08:26
2. Wycliffe Kipkorir BIWOT (Kenija, Benedek Team), 1:09:29
3. Timotej Bečan (Slovenija, KGT Papež), 1:13:47
26. Marijan Cindrić (Hrvatska, AK NoGA), 1:33:56 (U kategoriji M55 došao na cilj 2. – srebro)
71. Filip Mičević (Hrvatska, AK NoGA), 1:42:14 (U kategoriji MS došao na cilj 22. )
80. Josip Fabijanić (Hrvatska, AK NoGA), 1:43:52 (U kategoriji MS došao na cilj 27.)

 

Neformalni dio priče
Eh da, ovo je dio koji ste čekali. Dio u kojemu ću pričati o tome kako Filip bez nekog treninga trči brže od mene (koji ipak nekog vraga trčim i skupljam te proklete kilometre), dio u kojem ću dramiti i prozivati na sve nepravilnosti događaja kojega smo pohodili. Jedino se mogu buniti na rezultat koji je ispao daleko od očekivanog, no to me začudo nije toliko diralo. Razlog je vrlo jednostavan. Utrka me doslovno oduševila. More trkača, pozitive, ne odlična nego fantastična organizacija, prekrasna Rijeka, super after sa odličnim glazbenicima, ne loša pasta poslije utrke… pozitivnim stvarima nema kraja, no krenimo redom.

Zbog toga što Rijeka nije toliko udaljena i povezani smo autocestom doslovce od Novske, krenuli smo malo poslije 6 sati. Start utrke je u 10:30 a podizanje brojeva se na Gatu moglo riješiti do 10 sati pa ležerno dođemo na start. Tako je i bilo. Nas 7 trkača + dvojica pakračana koje smo povezli sa sobom misleći kako će okinuti koju dobru fotku i snimiti nas da imamo za uspomenu. Veseli dvojac su Ivan Jakovljević i Ivan Černi (zvat ćemo ih Ivko i Černi u ostatku teksta) iz dobro Vam poznatog studija za fotografiju i video - Foto IMAGO, našeg stalnog pokrovitelja.

Nismo se nešto specijalno zagrijali (znamo, nemarni smo), samo smo stali u red i čekali pucanj iz pištolja. I odjeknuo je, uz top konfeta. Ludilo nastupa i tko zna kud će nas odvesti. More natjecatelja je niz korzo krenulo prema istočnoj zaobilaznici kroz dva tunela. Isprva šok, gubitak GPS signala, mobitel mi sad služi samo za glazbu a onda olakšanje … ne moram se tempirati prema mobitelu što znači, idem svojim tempom kako mi tijelo odredi. Tunel nas vodi uzbrdo. Moram priznati da mi se sviđa ova utrka u tunelu, dugačak je, temperatura je taman, vjetra nema … samo se čuje tutnjava tenisica i disanje ostalih trkača no uzbrdica je konstantna. Izlaz iz tunela na vrhu zaobilaznice označio je jakim udarom vjetra u prsa i bio je konstantan dok se nismo okrenuli i krenuli nazad. Onaj vjetar u prsa postao je doslovce vjetar u leđa, konstantna uzbrdica preokrenula se u totalnu nizbrdicu i krenuli smo. Nekoliko trenutaka pružio se divan pogled na more a onda smo opet utonuli u tunelu. VRHUNSKI!

rijeka fotoimago00004

Bilo mi je pomalo žao što smo na otprilike petom kilometru izašli vanka, no nisam se bunio jer želim još RIJEKE. Želim je upiti sa svakim pretrčanim metrom. Bez obzira što je tek bio peti kilometar, moj GPS je jadan bio toliko zbunjen da je računao već deveti kilometar i totalno me bacao u očaj. Da mi se hoće zafrkavati, sad bi ga izvadio iz futrole i isključio no nije mi se dalo – pustio sam ga neka trkelja svoje. Staza je pored navijača, štafetara skrenula lijevo i vodila prema dugačkom molu kojeg Riječani popularno zovu Molo Longo. Dobra stvar kod njega je da je ravan. Na lošu stvar se nije moglo utjecati a to je bio prilično jak udar vjetra u prsa kad smo se na špicu mola okrenuli trčati natrag. Brutalno nas je izlupao. Filip mi se odaljio na jedno 100 metara i činio se nedostižnim no nisam se nešto s time zamarao već samo nastavio dalje. Dok je god gospođa Krobot iz Kotoripskih begača u blizini, znam da će mi ciljno vrijeme biti oko 1:40. Volio bih ići i ispod ali pitanje je hoću li moći.

Staza opet zavija lijevo i vodi prema Opatiji, tj. Kantridi. Gutam vodu na okrijepi oko desetog kilometra, grizem naranču, i na moje iznenađenje na stolu vidim hrpu onih slatkih tabletica grođžanog šećera, kupim jednu i nastavljam dalje gonjati. Odvojio sam se od većine i trčim uglavnom sam. Vraća se uzbrdica no nema više vjetra što je dobra stvar. Onaj bonbončić što sam pokupio jedva sam otvorio – brutala, grizao plastičnu ambalažu bjesomučno, progutao plastike dok nisam došao do njega. Otopio ga jedva četvrtinu u ustima  i osjetio ono što nisam želio – želudac ide gore. To je to – nisam naviknuo išta jesti tokom utrke. Bacio sam je i nastavio dalje uzbrdo. Uzbrdica je bila dugačka, no prilično zabavna i nimalo monotona. Čak dva benda su svirala usput nekakav rock. Obavezno sam svaki put isključio svoje slušalice da upijem atmosferu na svakoj svirci. Želudac se smirio.

Lipsajući još uvijek uzbrdo na mom 13om kilometru u 58. minuti primjetih između 18. i 19. kilometra da se prvi kenijac već vraća na cilj (on se vraćao istim putem). Prilično moćno je izgledao, nedostižno, opušteno – kao ja na prvom kilometru haha. Malo me vratilo u život kad sam sreo Marenića na zadnjoj izmjeni štafete, nabacio haj-fajv i potrčao dalje u nadi da će uskoro biti okret. Uskoro je došao i od tog trenutka je počeo moj povratak na cilj. U susret mi je išao naš novopečeni maratonac Zvonko koji je bio nedaleko iza mene. Ide prema planu i to je najbitnije mislim si. Odmah iza njega su se još izredale Dušica, Ljilja i Dajana … i one se drže odlično. To je najbitnije jer dosta je vruće i može biti pomalo i deprimirajući trčati. No ne i ovdje!

rijeka fotoimago00019

Stadion Kantride nisam vidio. Neznam jeli uopće bio vidljiv, ali meni je promaknuo, nažalost. Svejedno, pogled na more je fantastičan.

Kako sam se približio prema centru i Korzu, čujem hrpetinu navijača i muziku kako pumpa. Gasim svoje sluške i skidam ih – moram „upiti“ ciljnu liniju. Ulazim u cilj potpuno sam dok voditelj izgovara moje ime i prezime. Ponosan sam što sam danas bio ovdje. Osjećaj je jedinstven! Vrijeme i nije nešto. 5 minuta slabiji od mog prosjeka, to ću pripisati putu, uzbrdicama i činjenici da sam dan prije trčao u Hrvatskom Čuntiću (izgovori izgovori). Dok pokušavam doći do daha, lagano smo se skupljali u ciljnoj areni. Čujem da izgovara Dušicino ime, pa Ljiljino, Dajanino, tu je i Maletić koji je trčao super (1:24 nije njegovo najbolje vrijeme ali ima moj respekt zbog vremenskih uvjeta i konfiguracije staze). Eto i Cindre sa masaže, i on je bio malo slabiji ali svejedno kasnije saznajemo da je osvojio srebro. Dušica je došla treća u kategoriji a Ljilja peta.

Jedan nam još nedostaje. Zvona gazi sve do Opatije i nazad. Imamo vremena pojesti nešto, presvući se, poslušati band na Gatu Karoline Riječke (soul, funk, čak i Queen sviraju), pogledati proglašenja.

Ljilja je nestala. Pretpostavljamo da je otišla pred Zvonka. Nije mi se išlo sa Gata, no dignuo sam se i prošetao do tribine u ciljnoj areni. Voditelj je non stop pričao a bina je bila prazna da bih poslije skužio da majstor sjedi na tribinama sa natjecateljima i u ugodnoj atmosferi najavljuje finišere još sljedeća dva sata. Sjeo sam s njima. Prošla su 3 sata od kako je utrka počela i očekujemo Zvonka koji je procijenio svoj prolaz kroz cilj na 3:20. I tako, dok su jedan po jedan ulazili, slušajući genijalnog voditelja kako ih najavljuje i pjeva uz pjesme koje su svirale na razglasu, ili suptilno baca opake komentare i pošalice dolazi Ljilja i kaže da je Zvonko zapeo na Molo Longu. To nije toliko daleko, mislim da je riječ o nekih 5-6km od cilja a 3 sata i 15 minuta je trenutno vrijeme. Kaže i da nije sigurna da će doći na cilj prije 4 sata. Grč ga je stisnuo i šepa. Eto mislim si, nikad ne znaš kad će te i kako maraton iznenaditi. 4:10, Filip zove i kaže da Zvonko leži 300m pred ciljem. Trčim do njih i pronalazim ga sa zabrinutim prolaznicima, Ljiljom i Fićom. Grč ga je sfrkao i zalegao je od bolova. Policajci su sa lagane distance predložili na hitna dođe no blagim pogledom na Zvonka odmahujemo im rukom i kažemo da će hitna biti na cilju – a tamo će i Zvonko. Dižemo ga i vodimo do plavog tepiha odakle je lipsajućim hodom uputio se prema cilju.

rijeka fotoimago00002

Neznam kako bih opisao osjećaj. Proživili smo ga s njim. Da ga je na nagovor policajaca hitna odvezla s onog mjesta odakle nije mogao nastaviti dalje, mislimo da si to nikad nebi mogao oprostiti. Ušavši u cilj, hitna ga je preuzela kad je vidjela da se srušio i dalje nije mogao nastaviti. Naravno, grč mu je nogu trgao sve do trenutka kad je popio magnezija nakon kojeg se u roku od 15 minuta u potpunosti oporavio. Nevjerojatno! Eto ti kad trčiš samo sa gumenim bonbonima haha.

Bez grčeva bi vrlo vjerojatno naš Zvonko imao vrijeme 3:20 i time se upisao u vrlo dobre finišere. Ovako je došao sat vremena kasnije no to ništa ne umanjuje ogroman uspjeh. Sad je samo dobio vrlo vrijednu informaciju što i kako sljedeći puta. Jer sljedeći put će i biti, kako on najavljuje već na Plitvicama.

Ivko i Černi, dečki su dečki sa istančanim okom za lijepo ... fotografije koje rade su vrhunske što i sami možete zaključiti iz priloženog, a dali su si malo i oduška pa su krčili po birtijama dok su čekali Zvonu da dođe u cilj ... rezultat toga je ovaj ...

18175831 10210770470870486 361127752 o

 

Poslijednja izmjena dana Utorak, 25 Travanj 2017 18:58

Kalendar UTRKA


 

Osiječki FERIVI polumaraton
01.04.2017.

16. RIJEČKI POLUMARATON
23.04.2017.

14.BROMARA POLUMARATON SLAVONSKI BROD
14.05.2017.

32.PLITVIČKI MARATON
04.06.2017.

5.KARLOVAČKI CENER
09.06.2017.

UTRKA SISAK-TREBARJEVO 15KM
12.06.2017.

NOVSKA RUN
12.8.2017.

22.MEĐUNARODNA ŽUMBERAČKA UTRKA 15 KM SOŠICE
02.09.2017.

3.AURES FEST POLUMARATON POŽEGA 2017
02.09.2017.

23. VARAŽDINSKI POLUMARATON
17.09.2017.

26.ZAGREB MARATON
08.10.2017.

31.POLUMARATON „IVAN STAREK“ ZAGREB
12.11.2017.

 

 

POKROVITELJI KLUBA

 

casopis trcanje
novskain
novela
faber