Subota, 24 Lipanj 2017 21:49

Od Siska do Trebarjeva za 15 (i kusur) kilometara

Napisao/la
Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)
Ekipa na nasipu Trebarjeva (Desnog) :) Ekipa na nasipu Trebarjeva (Desnog) :) Matt Marenić

Postoje neke utrke na koje planiraš otići cijelu godinu, otrčiš i zadovoljan si. Zapamtit ćeš ju možda, a možda i ne. A onda, postoje utrke i na koje ideš jer moraš, jer se boduju a tvom klubu trebaju bodovi. Plitvički mi je izuzetno lijepa utrka, ali mi nema ono nešto - dok mi je Karlovački – TOP! A onda, postoje neke utrke (nećemo ih imenovati) koje trčiš kroz sela ponekad po maksimalnoj vrućini uz ispušne plinove brojnih auta koji te mimoilaze. Ni te utrke nisu nužno loše, ali nedostaje im ono što smo popularno nazvali „ono nešto“.

Jedna takva utrka „selima“ je i utrka od Siska do Trebarjeva u ukupnoj dužini 15 kilometara. Petnajstica je po meni idealna dužina. Organizatori ove utrke je nazivaju i malim maratonom. Možda bi bilo pravilnije ju nazvati malim polumaratonom, no to je apsolutno nebitno u ovom trenutku. Ono o čemu bih volio pisati je upravo čar ove malene, no utrke s vrlo dugom tradicijom. Ovo je naime bila 22. po redu inačica.
Kao i Karlovački cener, ovo je utrka koja se trčala u kasno popodne 12. lipnja sa startom u 19 sati – ma vrhunski. Točno nam to i treba. Sa frendom Matkom (Matt Marenić) smo dogovorili da ćemo se zaletjeti na brzinu do Trebarjeva, moja „kola“ ostaviti tamo na cilju, vratiti se njegovima do starta i otići trčati. Razlog je jednostavan. Nećemo ostati na večeri u Trebarjevu i čekati povratak u Sisak autobusom oko 23h. U vrlo opuštenoj atmosferi, skupilo se nešto malo preko 100 natjecatelja. Za naš klub su trčali Fićo, Dušica, Cindra a i moja malenkost – dakle četvorka. Kratko zagrijavanje, selfiranje i zajebavanje (sa slušalicama na ušima) sa ekipom iz Siska i Petrinje dok je trajala Himna. Možeš zamisliti neugodnosti kad sam skužio da su se svi okrenuli prema zastavi i stajali kao ukopani dok smo se mi glupirali (ni ne čuvši taktove Lijepe Naše). No dobro, neugodnost je prošla (ili sam bio mišljenja da je prošla).

naked

Zbog malenog broja trkača, stao sam iza sa Matkom i rekao si da ću s njim trčati malo laganije dok mi se „klapna“ ne otvori da mogu povući – i onda ću ići koliko budem mogao. Startni pištolj je okinuo. Potrčali smo i Matko me onako u zajebanciji pita „ključ si sigurno ostavio kod mene u autu“. Problijedio sam. Naravno da jesam. Kod tebe je u autu. Pa kvragu. Glupane i budalo govorim sam sebi.

On je počeo rovati po džepovima, dao mi ključ svog auta, uzimam ga, prestižem cijelu kolonu trkača, čak i crnce skoro stižem i umjesto s njima ravno, skrećem desno kao divljak i doslovce šprintam otprilike 500m prema Matkovom autu. Dolazim do auta, bez zraka, otvaram, rujem, tražim svoj ključ. Zaključavam. CRTA. Šprint. Anaerobne sposobnosti na vrhuncu. NA IZDISAJU. Ljudi u čudu gledaju no ne obazirem se i negdje kod pothodnika hvatam kola hitne pomoći koja su išla iza posljednjeg trkača. Prestižem ih i naravno, desi se ono što sam i mislio da će se desiti. Odvezala mi se pertla (ili vezica, kako Vam drago). Glupi sistem čipova koje moraš svezati za pertle, ja sam krivo svezao i naravno, stani, pusti da te ambulanta na kotačima opet prestigne, sveži to kako spada, ustani se i bez zraka kreni opet trčati i hvatati kolonu. Bravo Faberu!
No, laganim tempom prolazim Safeta, neka poznata lica, Martini Marton objašnjavam u kratkim crtama što mi se dogodilo (bez zraka ne možeš slagati rečenice, ako si dobar, možda složiš riječ dvije), gledala me zajedno sa svojim frendicama sa velikim upitnikom iznad glave jer me nije skužila o čemu uopće pričam (haha), nastavljam dalje, doduše prilično lagano usput prestižući još jednu kolonu trkača. Na obzoru skužim Matka kojeg mi je za cilj dostići do trećeg kilometra.

Konačno, dok sam ga uhvatio, osjetio sam kiselinu u svim porama mišića kako prodire i kako se ne može očistiti, reko, udarit ću u ZID do 5 kilometra kao najveći početnik. Idem polako sa ovom ekipom ovdje pa ćemo vidjeti hoće li mi se „dizna“ otvoriti ili ne. Prva okrijepa, mogu samo reći – BRAVO! Imaju čak i spužve. Kao da su znali da će nam kritično trebati. Još sam dva kilometra bio u laganom joggu sa Matkom i onda me krenulo. Ostavio sam ga i krenuo naprijed.

divljaci

Moram reći da je odličan osjećaj kad napreduješ od zadnjeg mjesta prema (khm!#“#“!) prvome, tj. naprijed. Skupine su redom padale, noge nisu bile umorne, pluća su se otvorila iako ne u punom kapacitetu no fino su radila i tako sam dotrčao do Martinske Vesi. Donekle osjećaj olakšanja, no malo i negodovanja iz razloga što još moram ludim intenzitetom trčati oko 3km do Trebarjeva. Vidim most, neki seljani su odlučili podržati trkače pa sjede uz nasip, navijaju, plješću. Most u tom selu me vraća unazad 11 godina kad sam sa KUD-om KOLO iz Starog Grabovca nastupao, plesao a tad sam rekreativno trčao samo do otprilike 5km. Lijepo selo, lijepa sjećanja, volio sam plesati.

Moje „umno lutanje“ trznula je Dušica kad sam ju skužio na jedno 600m ispred mene. Srećom pa sam nam složio veliki logo na leđima da se možemo prepoznavati na velikim udaljenostima (haha). Novi plan sam si posložio u glavi a to je da ju stignem do cilja. Sljedeća 3km su bila obilježena bjesomučnim ganjanjem samog sebe, s relativno uspješnim šprint završetkom a i fotofinišem nas dvoje. Dušice, respekt do poda, brza si zbilja.

Finiš je na sred ceste u selu kroz koje vjerojatno nikad ne bih ni prošao da ga nisam odlučio trčati sa ovim divnim ljudima, mojim runnerima. Ekipa iz Sisačke „divlje lige“ je odlična, zafrkancija s njima je na nivou, neka nova poznanstva su ostvarena a dosadašnja produbljena.

Rezultati su isto odlični.
Fićo je išao 1:06. Kako je to uspio izvući!? POJMA NEMAM. Znam samo da mu je ovo bila četvrta utrka u četiri dana a istrčao ju je kao profesionalac te s tim vremenom zasjeo na 24. mjesto.
Dušica se popela na postolje kao brončana sa vremenom 1:16:04 u svojoj kategoriji – BRAVO!
Cindra naš je rutinski odradio utrku za 1:01, i također se popeo na postolje.  Šta reći, u kategoriji je M55-59 a trči kao mladić.
Ja, dramatičar, drama queen, istrčao kilometar više, pa se „odmarao“ do sedmog kilometra uspio sam zauzeti tek 43. mjesto uz vrijeme 1:16:05. Nepotrebno je kalkulirati, ionako nisam bio konkurent za postolje (hahaha).

Što reći za kraj. Uspjeli smo ući u auto, odvezli se u jeku fešte društvenog doma u Trebarjevu prepunog trkača i uputili se u Bijelu Lađu u Sisku na oooogromne i prefine hamburgere.

hambići

Možda je drugima mala i nezanimljiva utrka sa malim brojem trkača no POSJETIT ĆU JE OPET!

Zaboravio sam napomenuti da je startnina bila besplatna!!!

Pročitano 1786 puta Poslijednja izmjena dana Subota, 24 Lipanj 2017 22:14

Kalendar UTRKA


 

Osiječki FERIVI polumaraton
01.04.2017.

16. RIJEČKI POLUMARATON
23.04.2017.

14.BROMARA POLUMARATON SLAVONSKI BROD
14.05.2017.

32.PLITVIČKI MARATON
04.06.2017.

5.KARLOVAČKI CENER
09.06.2017.

UTRKA SISAK-TREBARJEVO 15KM
12.06.2017.

NOVSKA RUN
12.8.2017.

22.MEĐUNARODNA ŽUMBERAČKA UTRKA 15 KM SOŠICE
02.09.2017.

3.AURES FEST POLUMARATON POŽEGA 2017
02.09.2017.

23. VARAŽDINSKI POLUMARATON
17.09.2017.

26.ZAGREB MARATON
08.10.2017.

31.POLUMARATON „IVAN STAREK“ ZAGREB
12.11.2017.

 

 

POKROVITELJI KLUBA

 

casopis trcanje
novskain
novela
faber