Utorak, 16 Svibanj 2017 18:22

Ja bih trčala

Napisao/la Ivana Herceg
Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)
Ekipa na zadnjem treningu! Ekipa na zadnjem treningu! Foto by Tamara Mičević

 

I tako jedan dan spremam svoju torbu za trening, već pomalo monotona situacija, nikakva očekivanja i uzbuđenja za još jedan trening. Dolazim u kuglanu, spremam se za stazu i krećem. Petnaest hitaca zagrijavanja i sad ozbiljno. Puna energije bacam sve jače i sve lošije rezultate kupim. Dosadno mi je.

Okružena istim ljudima, moja energija trune. Želim to promijeniti već neko vrijeme, ali to se odužilo. Završavam svoju stazu i prelazim na drugu. Vrlo brzo odustajem, prebacujem se u svlačionicu i krećem doma. Preispitujem sama sebe zašto je do ovog došlo. Volim li ovaj sport ili ipak ne. Da volim ga. Ali mom tijelu treba promjena. Nakon toliko treninga, nisam zadovoljna. Nešto treba promijeniti. Propustiti ću par treninga i odlučiti. I tako je i bilo. U međuvremenu listajući novosti na facebooku naletim na objavu o školi trčanja. Hmm mogu razmisliti malo dublje. Volim trčanje, sviđa mi se trčanje. Ali sjeti se svojih pokušaja, svojih par propalih treninga. Ne odustajem. Sama ću ja trenirati. Mislim si nije trčanje znanstvena fantastika.

Krenula sam sama

I tako opet jedan dan spremam se na trening. Ovaj put nešto novo. Od danas trčim. Nakon deset godina kuglanja danas ću trčati. I krećem. potrčim koliko mogu i ubrzo nakon par sto metara stanem, pa hodam pa par sto metara, pa stanem. Možda tako tri kilometra i odustajem. Dosta, za prvi dan dosta. Već sljedećim treningom ista priča. Uvjeravam sebe da ću napredovati polako ali sigurno. I da, trudim se ja tako puna tri mjeseca iz dana u dan, nema preskakanja, svaki dan sam na asfaltu. Ubijam se doslovno. Boli me sve, ali odmor nije opcija. Pitate se koliko sam uspjela istrčati u tri mjeseca. E da, pomalo sramotno, ali u komadu možda 1300 metara.

Razočarana, odustajem od trčanja i prestajem sa svakim sportom. U glavi tisuće pitanja, kako, zašto, što krivo radim. Naravno ja sam u pravu da ne mogu. Prošla je i ta godina bez treninga,
malo ću se odmoriti, vratiti svoje tijelo u normalno stanje, dat’ ću mu vremena da se odmori i čekat ću drugu školu. Ljeto, osmi mjesec i upravo traje utka u Novskoj. Sva bijesna na sebe, jer možda sam se i mogla potruditi i istrčati tih 8 km. Mislim to je ništa nee.
I tako puna želje za tim trčanjem, uskoro se ohladim. Negdje duboko u meni još gori ta iskra ali uskoro će se i ona ugasiti.

Prekid trkače karijere?

U međuvremenu dolazi moja trudnoća i ta iskra sve je manja i manja. To je prošlo i sad trebam svoje tijelo zategnuti, trebam obnoviti mišiće, treba mi kondicije. Što? Kako? Možda kuglanje? Pa može.
Vraćam se na kuglanu i opet ista priča. Ali zadržat ću se. Treninzi su kasno i to mi ne odgovara. Opet razočarana sjedim doma i listam novosti ii opet školica. Hmm nije slučajnost. Ovo se ne događa dva puta. Oke, otvaram link i počinjem čitati. Vrlo zadovoljna tekstom, spremam stranicu i dajem si malo vremena za razmisliti. Počinju uvjerenja o čvrstom „NE“. Nee, ti to ne možeš, još se nisi oporavila, tvoji trbušni mišići su doslovno razvaljeni, prošla su samo četiri mjeseca od operacije, ne možeš se dovući ni do dva kilometra nakon tri mjeseca treniranja… bla bla bla…

Razmislit ću, razmislit ću i jesam. Prijavit ću se u školu trčanja i probati. Ona mala iskrica se ponovo zapalila i sad je to-to! Nema odustajanja. Prijavila sam se i dobila pomalo dugačak, jako dugačak odgovor.
Dečki su se stvarno potrudili i objasnili sve što se objasniti dalo. Kako ćemo početi, što obući, što jesti prije treninga, kakve tenisice obući i još mnogo, mnogo stvari.

Hoću li zbilja trčati 5km u komadu?

Jedna rečenica u odgovoru mi se jako dojmila, a to je istrčati s njima svojih prvih 5, odnosno 10 km. Dajem si odmah cilj na malih 5 km. Super, sada prijavljena čekat ću prvi trening. Uskoro stiže i obavijest za naš prvi trening. Oprema je spremna, ja sam spremna, moja pitanja, tisuće pitanju su spremni. Pa krenimo na taj tako dugo očekivani trening.

Dolazim ispred sportske dvorane gdje ćemo se svi okupiti i baciti se na trčanje. Približavam se grupici ljudi i moje Ne u glavi me vuče nazad doma. Svi su došli u parovima ili manjim grupicama, a ja, ja sam sama. Stojim mirno i pomalo se tresem od hladnoće, ali sad sam tu i nema vraćanja. Svi se smiju, nitko ne može dočekati, neki pričaju kako već trče, drugi pričaju da im je cilj 10 km, a ja želim doma. Ali taj trenutak će prerezati naš tadašnji trener Josip. Ukratko se predstavio, pozdravio nas, ukratko ispričao plan rada za trening i možemo se baciti na zagrijavanje. Kakvo zagrijavanje? A moja pitanja? Mogu li ja to? A što ako ne mogu? A koliko vi možete istrčati? A koliko vam je trebalo ? Neee, nitko mi nije odgovorio.

Zagrijavanje

Rasporedili smo se u krug i počinjemo se zagrijavati. Vrlo zabavno, ništa od čega ću se umoriti, sviđa mi se. Zagrijavanje gotovo i krećemo. Hvatamo brzi hod, iako mi nije jasno zašto, ali hodam. Nakon toga počinjemo trčati, sporo, relativno sporo. Sviđa mi se ! Ali uskoro ne mogu više, sram me je, drugi trče, a ja, nee, treba mi samo zraka, što više želim udahnuti i stali smo. Nastavljamo hodati, došla sam sebi. Ali počinjemo trčati, ne ! Sva ukočena trčim treba mi zraka, noge me bole.
Zašto oni uživaju u trčanju ako je to tako teško? Zašto se muče? Možda im je to fora. Oke sad sam dio njih i slijedim ih. Završili smo s trčanjem i slijedi istezanje. Istezanje? Zašto? Josip nam je objasnio zašto, zašto smo se uopće zagrijavali i zašto se sada istežemo. I napokon su se moje daske u glavi složile i dale mi odgovor za moj tromjesečni neuspjeh.

Jedva čekam drugi trening

Vrlo zadovoljna, pomalo umorna vraćam se doma. Jedva čekam drugi trening. Sad već znam što radimo i kako koji slijed ide. Tu je i drugi trening, dajem sve od sebe. Minuta trčanja, minuta hodanja, već se privikavam. Dolazi i treći i četvrti trening, a onda dižemo vrijeme na malo duže. Trči se dvije minute, kakav doživljaj. Dođeš doma i ne možeš dočekati sljedeći trening. I tako na jednom treningu upadam u „naprednu grupu“. Sva ponosna ne razmišljam što me čeka. Josip je dao znak i možemo krenuti. Trčimo puno brže nego druga grupa i puno duže. Nemam zraka, nemam zraka, ugušit ću se, ali uskoro smo stali. Skoncentrirana na disanje, ne slušam trenerove savjete. Vrijeme za hodanje je isteklo i počinjemo opet trčati.

17359398 1661519050579711 6881332239395464127 o

Opet nemam zraka, noge mi doslovno otpadaju. Dišem toliko glasno da čujem samo sebe. Neugodno mi je, ali uvjeravam se da i oni tako glasno dišu ali svatko čuje samo sebe. Olakšavam si tu neugodnost koju će srezati Josip svojim pitanjem. „Tko to tako glasno diše“ ? OOOMMMGGG!!! Zemljo otvori se i baci me nazad u stan. Da, ta sam! Lagano se smiješka i pokušava mi objasniti kako smiriti disanje. No ne ide mi. Ali ja ne želim odustati. Uspjela sam odraditi trening i jedva se dovući doma. Slijedeći trening odustajem od napredne grupe i vraćam se početnoj grupi. I tako je i bilo, svi smo se ponovo složili u jednu grupu i nastavili trenirati. Školica mi se sve više sviđa.

Pozitiva na sve strane

Grupica od tada skoro tridesetak ljudi, bila je vrlo pozitivna. Bilo je i starih i mlađih. Bilo je i onih koji vole trčanje, a bilo je i onih koji ne vole, ali žele probati.
Trening za treningom i naše minute za trčanje samo rastu. Neki su već odustali, ali njihovo odustajanje bilo nam je samo plus da nastavimo dalje. Svaki trening je bio sve zanimljiviji. Svakim treningom smo si pokazali koliko zapravo možemo, koliko smo zapravo mislili da ne možemo.

Iiii dolazi taj tako dugo očekivani trening. Dolazi taj trening od kojeg smo se svi naježili od same pomisli. Došao je i taj dan kad će naša Lili povesti tada mini grupu u dugih dvadeset minuta u kako ja kažem jednom komadu. Šećem lagano do dvorane gdje ćemo se okupiti i krenuti. Usput susrećem Đurđu, tada također polaznicu škole trčanja i počinjemo čavrljati o današnjem treningu. Naravno prve rečenice su da nećemo moći, da ne možemo izdržati, da je to previše bla blaa.

Stižemo do dvorane i čekamo ostatak ekipe. Jedni po jedni dolaze s istom pričom naslova "NE MOGU". Uvjeravamo jedni druge da je to previše za početak. Ali naša Lili mijenja situaciju. Dolazi sva sretna i jedva čeka da vidi slatko paćenje po asfaltu. Uvjerava nas sa smiješkom da je to ništa, nekih kako ona kaže sitnih 20 minuta. Daje nam malo podrške i krećemo sa zagrijavanjem. Dobro smo se zagrijali i ekipa krenimo. Trčimo i bacamo neke fore, smiješno je za sad, svi smo još na broju, ne čuje se disanje, nitko ne odustaje. Prošlo je i pet minuta, prošlo je i deset minuta i onda, onda nastaje muk i tišina. Lili je puna energije za priču, a mi, mi samo želimo kraj. Počinju odustajanja ali tu je ona da kaže svoj strogi ne. 

Sve smo bliže kraju. Lili nas obavještava o minutama i mi trenutno ne vjerujemo koliko smo zapravo uspjeli. Sve smo bliže i bliže, neki su odustali, ali većina ih se ne predaje. Došli smo do posljednjih sto metara i sad ćemo dati sve od sebe. Sad ćemo se pustiti brzinom kojim možemo. I naravno i ja dajem sve od sebe, trčim najbrže koliko mogu i dolazim na taj tako očekivani kraj. Uskoro stižu i ostali. Uspuhani smo, želimo vodu, želimo sjediti. U jednom trenutku nije mi do ničega u drugom sam presretna jer sam uspjela. Nakon samo par treninga, uspjela sam nešto što sama nisam mogla ostvariti u tri mjeseca. Kakvo iznenađenje! Pa ovo je prekrasno! Naravno naša Lili je ponosna na nas.

Školica je sve bliže kraju. Imamo još par treninga i onda slijedi takozvani ispit. Treniramo po najvećoj hladnoći, po najdebljem minusu ali ne predajemo se. Grupica se smanjila iz treninga u trening, ali najhrabriji su ostali. Prošli smo i kišu i snijeg i leda je bilo, ali nismo odustali. Bilo je teško izvući se iz toplog doma na hladnoću od koje ti zubi cvokoću, ljudi i prolaznici te čudno gledaju, ali sve samo za jedan cilj. Bilo je i toliko hladnih treninga da smo stezanja odrađivali doma, ali nismo odustajali.
S vremenom se vrijeme proljepšava i daje nam snage da ne odustanemo.

Posljednji tjedan školice je bio vrlo napet. Spremamo se za svoju mini utrku. Ozbiljni na treningu, nema šale, spremamo se svi.
Posljednji trening, dogovaramo se za „ispit“. Dogovor je pao i sad sve ostaje na nama.


Opet razmišljam o odustajanju 

Doma sam, razmišljam još jednom mogu li ja to. Ne, ne mogu, ne mogu. Zašto uvijek ne mogu? Oke, možda mogu, možda i ne.. Ali jedino sigurno što znam da ne mogu je to da razočaram ljude koji su se trudili da ja uspijem. Ipak Josip i Lili su odvajali svoje slobodno vrijeme za nas, za mene, za moj uspjeh. Trudili su se oko cijele grupe. Bodrili su one koji mogu i oni koji nisu mogli od početka. Bili su s onima koji su vrlo brzo napredovali i s onima koju su bili zadnji u grupi. Dokazali su našoj grupi da možemo. Da možemo ostvariti svoje ciljeve, da ne odustajemo kada nešto u nama kaže ne, da to prolazi iz kilometar u kilometar. I odlučila sam, odraditi ću to baš onako kako su nas oni spremali. Baš onako kako oni vjeruju u nas.

Sljedeći vikend je „ispit“. Spremam se, pomalo imam tremu, pomalo malo puno više, ali ne odustajem. Sad mi je vruće, ne sad mi je ipak hladno. Popit ću si vode i idem. Ne, moram još obaviti wc i idem. Idem sad stvarno idem, ne skoknut ću još jednom do wca pa idem. Imam još vremena, ostat ću doma još koju minutu i posjetiti još jednom wc. Mislim da je sva tekućina u mom tijelu izašla i sad mogu ići.

Đurđa i ja dolazimo među prvima i širimo svoju napetost. Dolazi i ostatak ekipice, bacamo kratko fotkanje i krećemo sa zagrijavanjem. Zagrijali smo se i krenuli. Uhvatili su podnošljivi tempo i za sad je situacija sasvim u redu. Prolazimo lagane uzbrdice, uspuhani pokušavamo se odmoriti na nizbrdicama. Očekujem i hodanje ali nitko nije za. Trčimo dalje i dolazimo do velike, velike, jako velike uzbrdice. Vidim jedan veliki stop i želim odustati. Ali naravno Fićo i Joza graknuše kao guske da odustajanja nema. Izdržat ću još malo, a onda ja odlučujem! Tako mi trčimo, Zvonko i ja među prvima. Prava hrabrica nema što. Ubrzo nakon sitnih par kilometara okret. Jeeeeej! Stati ćemo je li tako?

Nema stajanja

Ne, nećemo stati! Kako mislite nećemo stati? Oni ne staju, zar oni misle da mi, odnosno ja mogu toliko dugo izdržati? Hej pa pitala sam nešto ?? Nema žaljenja nastavljamo dalje bez stajanja. Dolazimo do sada velike kul nizbrdice i želim se sjuriti niz nju punom brzinom. Ali naravno da nećeš. Još uvijek trčimo, da nismo još stali. Ja, ja ne mogu više. Ovo je sve od mene i sad želim stati. Žalim se da ne mogu više i želim malu pauzu. No ništa od pauze. A dobar plan, što ne ? u međuvremenu Zvonkec daje izjavu da imamo još šest minuta i to je kraj. Hmm šest minuta? Što nije već prošlo dvadeset minuta? Daa Ivana prošlo je dvadeset i malo više, ali danas je trening od 35 minuta. Aa ne, ja ću stati! Fićo i Josip mi ne dozvoljavaju. Ljuta sam i sad ću im pokazati da što ja mogu. Umorna sam već i kraj je sve dalje. Fićo ima super ideju da stisnemo zadnjih sto metara koliko možemo. Da baš super, još mi je samo to trebalo. Dajem sve od sebe i trčim koliko mogu. Trčim i mislim si, oke ovo sam ja, ovo ja trčim, zaista ja trčim.

Među prvima dolazim na naš cilj i želim samo sjesti. Hvatam najbližu klupu i dolazim k sebi. Naša Lili koja nas rijetko poštedi, diže naše tako umorne noge i zgraža se na našu ideju da sjedimo. Ustala sam se i dočekala ostatak ekipe da se grupiramo. Još ni malo svjesna da sam odradila trening, čestitke stižu od naših trenera. Istegnuli smo se i krenuli doma.
Da došla sam doma sva hepi i u doživljajima kao s ni jedne utrke.

Uspjeti u tako kratkom roku, u samo par tjedana naše sada tako drage školice, trenutno još nije za vjerovati. Kako su samo uspjeli napraviti trkače od nas? Zašto im je uopće stalo do našeg uspjeha?

Da, oni su samo htjeli pokazati da je trčanje jedan prekrasan sport. Da svatko od nas može trčati i ostvariti prilično dobre rezultate za tako kratko vrijeme. Da trčanjem možeš izbaciti sve ono negativno iz sebe, a pokupiti sve ono pozitivno. Da si sebi na prvom mjestu ti, da uvijek možeš i kad misliš da ne možeš oni su tu da te poguraju.

To su jedni i neponovljivi naši treneri koji su nas naučili da vjerujemo u sebe i da nikad ne odustajemo. Oni su nam dijelili savjete, trudili se tražiti članke kako bismo ih pročitali i svatko od nas se negdje pronašao. Bili su aktivni tijekom cijele škole i ispustili smo samo jedan trening. Samo jedan. A koliko ćeš ih ispustiti ako treniraš sam. Oni su bili tu da te ubrzaju, jer znaju kad možeš i također da usporiš onda kada znaju da više ne možeš.

17635122 790331227802401 8283425474683244415 o

Da, naučili su nas sve o pravilnom disanju. I sada ja i moje malo ja trčimo tako tiho da slušamo samo svoje korake. Nije im bilo teško trčati ni na kraj grupe, niti do početka grupe. Njima čak nije bilo teško pričati s nama za vrijeme treninga. Tako su nam odvlačili pažnju kako sami sebe ne bih natjerali da odustanemo.

I koliko smo toga još naučili, što o sebi što o trčanju. I koliko smo samo zavoljeli trčanje. Toliko jako da sam ostala u klubu i svojim rezultatima na utrci želim im reći jedno veliko hvala!

Na početku se činilo nemoguće, ali sad je stvarnost. Sad trčim utrke od pet kilometara i treninge od 16 km. I nije mi teško. Nikad mi nije teško. Samo se sjetim svojih početaka i ne odustajem jer su me oni pokrenuli. I sad zajedno s njima uživam na utrkama. Uživam u svojim rezultatima. I sretna sam što sam baš s njima krenula od nule i što sad s njima dijelim svoj uspjeh!

Zahvaljujući našoj školi trčanja koju svake godine organizira sada i moj klub ❤ AK NOGA<3 , ja sam danas ostvarila svoj cilj koji sam dugo pokušavala ostvariti sama, ali svaki put bez uspjeha.

I probaj i ti, upiši i ti školu trčanja koju organizira naš klub i pusti da te naši treneri pokrenu. Jer ako su mogli pokrenuti mene pokrenut će i tebe. Pokrenuli su i ljude s fotelje pa će i vas.

Jer ako oni nisu odustali od nas, ne smiješ ni TI odustati od sebe.

Pusti da te pokrenu !

Pročitano 1942 puta Poslijednja izmjena dana Četvrtak, 18 Svibanj 2017 08:33

Kalendar UTRKA


 

Osiječki FERIVI polumaraton
01.04.2017.

16. RIJEČKI POLUMARATON
23.04.2017.

14.BROMARA POLUMARATON SLAVONSKI BROD
14.05.2017.

32.PLITVIČKI MARATON
04.06.2017.

5.KARLOVAČKI CENER
09.06.2017.

UTRKA SISAK-TREBARJEVO 15KM
12.06.2017.

NOVSKA RUN
12.8.2017.

22.MEĐUNARODNA ŽUMBERAČKA UTRKA 15 KM SOŠICE
02.09.2017.

3.AURES FEST POLUMARATON POŽEGA 2017
02.09.2017.

23. VARAŽDINSKI POLUMARATON
17.09.2017.

26.ZAGREB MARATON
08.10.2017.

31.POLUMARATON „IVAN STAREK“ ZAGREB
12.11.2017.

 

 

POKROVITELJI KLUBA

 

casopis trcanje
novskain
novela
faber