Ponedjeljak, 16 Svibanj 2016 16:16

Kad noge otkažu, trči sa srcem

Napisao/la (polu)maratonac
Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Prošla utrka u Slavonskom Brodu je prošla u najmanju ruku dobro. Vrijeme nikako nije bilo obećavajuće no potajno sam se nadao da će lagana kišica učiniti svoje. Obično sam brži po kiši. Dobro, ne po pljusku, već po laganoj kiši koja te rashladi taman toliko koliko trebaš.

Trčanje po suncu uzme svoj danak - brže ostaješ bez vode, vrućina funkcionira i kao distrakcija ako si amater poput mene a sve to vrlo često utječe i na krajnji rezultat. Nekad me nitko nije ni mogao natjerati na trčanje po kiši no evo, u zadnje vrijeme baš guštam. No ne volim vjetar i kad me konstantno prati, ili još bolje, ako mi udara u prsa tokom cijelog treninga, ili nedaj Bože utrke.

Tako je bilo i tu. Kad smo krenuli od kuće nebo se okrenulo naopako, svijet se urotio protiv nas tri siročića koji smo naumili baš danas istrčati taj prokleti polumaraton. Ni moj standardni doručak pred utrku mi nije sjeo kako treba. One zobene iz Lidla sa mlijekom, medom i bananama koje smažem svaki put bez problema, ovaj put nisam mogao. Okej, ajmo dalje ... kolega već nervozno čeka pred kućom, kupit ću si nešto usput. Tako je i bilo. Pojeo sam sendvič (koje nikad ne jedem pred utrku jer neznam kako će mi sjesti) ... i u nevjerici palimo dalje. Dolazimo u Brod (vrijeme je začudo ok) i gledamo gdje su ti trkači, nekolicina njih se sklonila ispod nekakve nadstrešnice pa ćemo i mi tamo. Pobornici smo online prijava kako bi imali što manje zafrkancija na preuzimanju startnog broja no ajde, možemo ispuniti i ovaj krajnje čudan formular za prijavu, nije problem.

Broj preuzet, kvalitetan rekao bih ... neće mi se odvalit i preklopit kao na Zagreb maratonu prošle godine, dobar je materijal i izgleda lijepo. Svakako PLUS!. Idemo u neki birc na korzu se malo zgrijat. I kako smo sjeli - tako je i pljusak počeo, vjetar okretao krošnje. Dok je kiša pojačavala mi smo mantrali sretne misli. Tako je to uvijek valjda pred utrku na kojoj pada kiša. Ali onaj tren kad izađeš na tu kišu, slušaš glazbu, nabrijavaš se sa ostalim trkačima na tu utrku (koja doduše nije kratka jer sjekire u međuvremenu mogu pasti) onda ti je svejedno. Pokisnut ćeš, ali koža je vodootporna zar ne?! Vođem tim mislima skupljam se pod startni balon sa ostalih 80 trkača i na pucanj krećemo.

Prošlogodišnji start ove utrke mi je bio draži. More ljudi je sjedilo na korzu i pilo kavicu dok su promatrali nas budalake kako trčimo bez nekog razloga. Ovaj put nikoga ... samo mi. Samo su se čuli udarci tenisica od beton i disanje ostalih trkača. Ipak, poseban je doživljaj trčati po kiši. Milijun misli ti se roji po glavi a kiša te naizgled čini jačim i čvršćim.

Odmah sam si našao zeca. Cura ispred mene što je trčala - znao sam da je brza, trčala je štafetu sa klupskim kolegom. Išla je dobrim ritmom i uhvatio sam korak s njom.  Nakon jednog kilometra endomondo mi javlja da idem 4:18 po kilometru. "Opa", mislim si i nastavljam dalje. Možda malo prežestoko za prvi kilometar ali ako je zadnji dugi trening prošao ovim tempom, mora proći i utrka. Želudac me za sad nije smetao, to mi je bilo najbitnije. Disanje je ok, neću ju puštati ... pratim korak! Drugi kilometar - 3:45!!!! "Uf, izgleda da sam se namjerio na krivu", mislim, znao sam da je brza, a ganja cenera a ne 21km kao ja. Možda bih se zbilja trebao otkačiti. I tako je otišao moj prvi zec. BOKIĆ!. Ja sam se uspio vratiti na stari tempo od 4:18 koji mi je baš odgovarao. Prije godinu dana ovo mi je bila brzina u cilju (smijeh). 

Brzo smo bili na Poloju, popularnom Brodskom kupalištu. Večer prije "rokali" su Brkovi na njihovoj famoznoj motorijadi. Vidi se da je publika bila brojna jer blata je bilo na cesti, u biti, na okretištu ni nije bilo ceste a samo sam toplo blato (meni je u trenutnoj situaciji bilo toplo no garantiram da je bilo hladno) osjetio po listovima i po loži kako lagano pršće. Sreća da nisam obuo Nike-ice. One bi mi promočile. Saucony se tu pokazao odličan, ne zadržava vodu i suše se prilično brzo ... jedino što će mi njihov "drop" od 4mm zadavat problema peti - ali izgurati ću. Okrećem se, Cooper mi je 3km, osjećam se odlično ali vidim poznato lice. Moj baja iz kluba (prezidente) šiba iza mene na razmaku od 200m. Iskreno, nisam se nadao da će tako brzo biti iza. Opustio se i unatoč ne treniranju imao sam osjećaj da trči van svojih mogućnosti. U stvari, razmišljanjem o tuđim problemima najbolje utopim svoja i tako sam počeo kalkulirati što bi to značilo da me sad razvali na ovoj stazi. Alaaaa (smijeh), pa pojeo bi me živog, nebi me prestajao za*ebavati do kraja trkače karijere. Već vidim kako sjedimo na klupici (za 40 godina) kao dva ogorčena djeda i komentiramo kako smo trčali Bromaru "dvijetisućešesnajste" i tad me "oprao" unatoč mojem konstantnom treniranju (opet smijeh) i njegovom (ne)treniranju. Ajde, ako mi dođe iza leđa, budemo se pejsali ako uspijem pratit tempo jer vidim da divlja. Druga realnija mogućnost je da se napuni kiselinom na desetom kilometru jer sam znao da deset kilometara on može držat ovaj tempo, možda još i luđi - a onda će usporit. Mislim, ne želim mu to, ali mu neću ni solit pamet. Dovoljno je pametan da se sam toga sjeti. Ako me sustigne budemo skupa trčali - to je bila trenutna misao. Nastavio sam.

Dečko ispred mene se borio s vjetrom jer smo trčali dugačkom šetnicom koja je vodila do nekakve industrijske zone i mosta gdje smo prošle godine trčali po travnatom nasipu. Nije bilo nimalo fora kad te s asfalta natjeraju da preko kilometar trčiš po travi (ne kao na nogometnom igralištu). Dečko se patio s vjetrom. Nije se pripremio a po odjeći i ležernom načinu trčanja vidim da bi mogao biti nogometaš. Vjetar je tu već pošteno puhao u prsa i na trenutke smo se zbilja borili s time, no nisam se morao bojati za (primjerice) uši. Gadno zna boljeti glava ako te vrućeg kiša natopi i onda vjetar "opere". Buff moj svagdašnji. Nikud bez njega. Taman sam furao još jedan oko vrata jer "nikad ne znaš". "Prijatelju, jesil' za maramu?". Dečko se okrenuo, i uzeo je bez pardona, trčali malo skupa i popričali sljedećih kilometar. Bio sam u pravu, tip igra nogomet. To je bio ujedno i moj najsporiji kilometar. "5 minutes and 8 seconds per kilometre..." endomondo djevojka mi je kazala na uho. PUŽ! Prije mosta sam se okrenuo i vidim poznato lice kako mi se smije. Skratio je zaostatak. Kvragu - smije mi se i reznut će me i smijat će mi se za 40 godina (smijeh). Zahvaljujem se nogometašu na čašici razgovora i palim dalje. Unatoč sjevercu pokušavam pojačat tempo no ne odmičem ni od nogometaša ni od kolege iza (koji se još uvijek smije). KRIVIM VJETAR! Kvragu ... kvragu!

Ah, hvala Bogu, ne idemo na travu. Osmislili su neki novi krug. Prošle godine smo jedva navukli 19 kilometara (a utrka se reklamirala kao polumaraton). To definitivno nije u redu. I drago mi je da su se malo urazumili i prihvatili negodovanje trkača od prošle godine jer svi su redom ulazili zbunjeni na cilj. Točno se sjećam. Jedni druge smo cimali i pitali za kilometre te tko je koliko istrčao. Na kraju je ispalo čak i komično. Kad su me pitali za koliko sam riješio taj polumaraton - jasno je bilo vidljivo na službenim rezultatima da sam imao rezultat od nekih 1:30... hahaha. Moj personal best za HM - vjerojatno nedostižan sljedeće dvije godine.

Preskačem još jednu okrijepu. Taman toliko mogu bez okrijepe. Mogao bih i 15km bez vode ali tu igru danas neću igrati. Treninzima sam se naviknuo da pijem minimalno tekućine. Puno više pijem prije i poslije nego baš za vrijeme utrke ili treninga. A ovo su idealni vremenski uvjeti da smanjim potrošnju vode. Iako osjetim da su usta polako ali sigurno sve više suha. Izdržat ću do sljedeće okrijepe. I taman kad sam to mislio, moj klupski baja, prezidente po hijerarhiji u klubu me prestiže. I ima pejsera koji me "hajfajva". Vesel neki pejser, sve redom pozdravlja, dobar kvalitetan korak drži, taman ono što mi sad treba. A i kolega ga prati, jest da me prestigao ali sad ću se i ja prikvačiti njima. Tako je i bilo, sljedećih tri kilometra sam išao s njima po novom dijelu staze, po industrijskom dijelu broda koji nije toliko privlačan no vjerojatno je organizatoru stvarao najmanje problema glede organizacije prometa i nabiranja kilometara. Razumijem ih u potpunosti. Sve je bolje od polumaratona od 19 kilometara,trave i nezadovoljnih (polu)maratonaca.

Dečki su ga pravo "rokali". Prosjek nam je čitavo vrijeme 4:30 s blagim oscilacijama od sekundu-dvije što mi je stvarno bilo u redu. Ako ovako uspijem istrčati do kraja, mogu sretan otići kući. Pošto je ovako dobro trčao nadam se da će i prezidente odraditi to kako spada iako vidim da se muči. Prešli smo granicu od tih 10km gdje je on kao "doma". Sad ćemo vidjeti tko je trenirao dužinu a tko je zabušavao. Eto nam i okrijepe. 4 čaše Cole i tri prazne čaše, prazne naravno. Do sad je na okrijepnim stanicama bilo svega, i voća i soka i vode. Ne volim colu dok trčim, ne želim bananu jer nisam na maratonu, hoću prokletu vodu. "Imate li vode" pitamo prezidente i ja. Dvojica što su tamo bila kraj tog stola su se nešto uz*e*ali i odgovaraju "ima, ima" ... ali meni i sekunda tu igra ulogu, uzimam colu, pijem pola gutljaj i nastavljam dalje. To je ujedno i točka povratka bila jer smo prošli pola staze. Hvatam pejsera i čujem kolegu kako puše iza mene kao lokomotiva, puštam ga ispred sebe u formaciju u kojoj smo bili. Lakše mi je pratiti njega nego pejsera - dok god je ispred mene, neću mu dopustiti da mi pobjegne (smijeh). Cola mi nije zasmetala, ali brijem da prezidenteu definitivno je jer ispada iz formacije i polako zaostaje. Šteta, na putu sam da trčim ispod 1:40 a to bi i njemu bio super rezultat iako on mislim nije do sad išao 1:45 tako da je i ovo dobro, samo da sad skroz ne uspori. Nastavljam za svojim pejserom no čovjek je kao robot. Kako me do sad veselo pejsao, tako mi sad veselo i odlazi. Kao da je ubacio u šestu brzinu. Ostao sam zadivljeno promatrati godine i godine treniranja kako odoše ispred mene i pretvaraju se u točkicu u daljini. Još me jedan tip prestiže, ozbiljan je a ni meni nije pretjerano do razgovora. Krenuo me prestizati ali hvatam mu korak i trčim pored njega do okrijepe, hvala Bogu vodene ovaj put. Dočekao sam vodu, popio sam vodu i nastavio pješačkom stazom na koju su me preusmjerili. Tip kraj kojeg sam trčao otišao je na cestu ... vjerojatno je bio u svom filmu. Udarao je dobar tempo no ostavio me u prašini kad smo došli natrag do one duge šetnice. Pogled nazad - prezidente je na sigurnoj udaljenosti od 100-150m nisam mogao ocijeniti. Dobro je, drži se (i još mi se uvijek okrutno smije)!

Sljedeća okrijepa (ujedno i posljednja) pa ponovno Poloj. Pretpostavljam da sam negdje na 16 km. Žeđ je izostala, osjećam se fantastično i ako ovako nastavim mogao bih se možda približiti onoj dvojici ispred mene (jedno 300m doduše). Neznam kako ću ih uvatiti no probat ću. Iza mene je isto tolika šupljina a mog predsjednika više nema na vidiku, izgleda da je umor materijala učinio svoje. Endomondo teta po neznam koji put već izgovara brojke 4:31, 4:30, 4:25. Na dobrom sam putu! No ne približavam se ovima ispred. Prošle godine sam tako reznuo tipa ovdje - no ova dva tipa danas trče kao ja. Osjećam da ni ja više ne mogu potegnuti više od tog tempa pa ni ne pokušavam. Ne ganjam treće mjesto niti ću dobiti kakve novce, izvući ću još koliko mogu, iza mene nema nikoga ... idem izvesti to u vremenu ispod 1:38 ako mogu.

Završni metri su tu. Korzo sablasno prazan, tek pokoji čovjek (čitaj: sudac) stoji kod cilja i plješće. Prolazim cilj i gledam kronometar. 1:37:58. To je to! Idem pokrčiti stol sad. Eto i prezidentea, samo dvije minute iza mene. Pao mu je osobni rekord za 5 minuta. Wooow!

 

 

Pročitano 1304 puta Poslijednja izmjena dana Utorak, 17 Svibanj 2016 14:18

Kalendar UTRKA


 

Osiječki FERIVI polumaraton
01.04.2017.

16. RIJEČKI POLUMARATON
23.04.2017.

14.BROMARA POLUMARATON SLAVONSKI BROD
14.05.2017.

32.PLITVIČKI MARATON
04.06.2017.

5.KARLOVAČKI CENER
09.06.2017.

UTRKA SISAK-TREBARJEVO 15KM
12.06.2017.

NOVSKA RUN
12.8.2017.

22.MEĐUNARODNA ŽUMBERAČKA UTRKA 15 KM SOŠICE
02.09.2017.

3.AURES FEST POLUMARATON POŽEGA 2017
02.09.2017.

23. VARAŽDINSKI POLUMARATON
17.09.2017.

26.ZAGREB MARATON
08.10.2017.

31.POLUMARATON „IVAN STAREK“ ZAGREB
12.11.2017.

 

 

POKROVITELJI KLUBA

 

casopis trcanje
novskain
novela
faber